O nama

Ispiši članak Pošalji E-mailom Podijeli na Facebooku Podijeli na Twitteru

kresimir_dolencic.jpgKrešimir Dolenčić rođen je u Zagrebu 1962. godine. Nakon završene Klasične gimnazije i srednje glazbene škole upisuje kazališnu režiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom studija osniva kazališnu grupu za koju piše tekstove i režira. U dvodesetljetnoj bogatoj redateljskoj karijeri postavio je pedesetak dramskih i opernih predstava na scenama Hrvatske, Slovenije, Engleske, SAD-a, Njemačke i Kine. Godine 1994. primio je nagradu Europske udruge festivala za mlade umjetnike Denis de Rougement. Predavao je glumu u Houstonu (Rice University) i Londonu (Trinity School Of Music), Muzičkoj akademiji u Zagrebu, te kao asistent na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od tridesetak opernih režija ističu se Offenbachove „Hoffmannove priče“, Donizettijev „Ljubavni napitak“, „Kći Pukovnije“ i „Lucia di Lammermoore“, Saint-Saënsov „Samson i Dalila“, Purcellova „Indian Queen“ i „Dioclesian“, Debussyev „Peleas i Melisande“, Gotovčev „Ero s onoga svijeta“, Zajčev
„Nikola Šubić Zrinski“, Tan Dunov „Marco Polo“, Rossinijev „Seviljski brijač“, Poulenlov „Razgovor Karmelićanki“ i mnoge druge... Na Međunarodnom festivalu u Šangaju režirao je 2000. godine Verdijevu Aidu, grandioznu opernu produkciju, a 2003. to isto djelo režira u Pekingu sa 2800 sudionika i mnogim suradnicima iz Hrvatske, što je i danas amblematska predstava uoči Olimpijskih igara 2008. Od dramskih predstava spomenimo „San ivanjske noći“ i „Hamleta“, W. Shakespearea, „Brezu“, Slavka Kolara, „Važno je zvati se Ernest“ Oscara Wildea, „Zlatno tele“, Iljfa i Petrova, „Luđakinju iz Chaillota“, J. Giraudouxa, „Mutter Courage“, Bertholda Brechta. Tomu treba dodati i preko stotinu različitih priredaba, koncerata, svečanosti otvaranja, itd. Osam puta je radio i svečanu dodjelu hrvatske diskografske nagrade „Porin“. Za svoj rad nagrađen je sa više hrvatskih i međunarodnih priznanja za režiju, a brojne su i nagrade koje su njegovi suradnici, glumci, pjevači, scenografi i kostimografi dobili za svoj rad u njegovim predstavama.

Dolenčić je prisutan u Dubrovniku već trideset godina. Isprva kao gledatelj i onaj koji se „šverca“ na predstave, zatim kao statist, glumac  ili muzičar, (Držićeva „Hekuba“ i Shakespeareov „Hamlet“) asistent redateljima Ivici Boban, Jošku Juvančiću, Ivici Kunčeviću i Paolu Magelliju („Ecce homo“, „Romeo i Julija“, „Feničanke“)  i svakako redatelj.
1984. režira „Dunda Maroja“ na Lovrjencu sa studentima ADU, 1994.„Poslije Hamleta“ Luke Paljetka sa teatrom ITD, ponovo na Lovrjencu, a zatim 1995. ponovo „Dundo Maroje“, na Placi.. sa kazalištem Gavella. U uvali Šulić i na Lovrjencu radi „Ondine“ J.Giraudouxa 2005.
Sa Držićem se prvi puta susreo još sedamdesetih godina, kao gledatelj „Dunda“, „Skupa“ u raznim verzijama. Sudjeluje u čuvenoj „Hekubi“ Ivice Boban, a zatim još kao student  režira prvog „Dunda Maroja“ zajedno sa kolegama sa ADU. „Dunda Maroja“ Ivice Kunčevića u zagrebačkom HNK gledao je desetak puta, baš kao i Juvančićevog i Spaićevog Skupa. Sa kazalištem Gavella postavlja poslijeratnog „Dunda Maroja“ na Gundulićevoj Placi koji zatim i u Zagrebu igra više od šezdeset puta.

15.12.2012. Ministrica kulutre RH imenuje ga intendantom Dubrovačkih ljetnih igara.